Skunk Anansie u Zagrebu – „samo“ odličan Konzert

Foto: Sarah Agic

Niti ovaj gab Konzert Skunk-Anansie u Zagrebu nije uspio proći bez bar mini-drame. Zadnji pred-koronaški koncert u Zagrebu održan 2019. na Šalati u open-air uvjetima je stalno bio pod prijetnjom kišnih vrlo tamnih oblaka, koji su srećom tek pola sata nakon završetka koncerta potopili Zagreb. Ovaj put se jako nevrijeme pomalo netipično za peti mjesec srušilo na grad oko 20 sati, no pošto se radilo o dvoranskom koncertu, bojazni za samo održavanje nije bilo. Jedino je bila otežana logisitka oko dolaska do mjesta događanja.

Inače, radi se o bendu koji je vjerojatno rekorder po broju otkazanih koncerta u Zagrebu. Ruku na srce, iz vrlo opravdanih razloga, no svejedno niz koji su složili Skunkovci u Zagrebu je jedno vrijeme izgledao vrlo bizarno.

Rekao bih da smo konačno dočekali dvoranski koncert, jer za bendove tipa Skunk Anansie koji računaju na bliskost s publikom, znoj i bas koji odzvanja od krova do dolje – klubovi i dvorane su prirodno stanište. Dakle, concert sinoć je bio održan u zagrebačkom Domu sportovakein kao iu slučaju nedavnog koncerta Franz Ferdinand na istoj dogovorenoj lokaciji – opet u maloj dvorani.

Za publiku se radi o super vijesti budući da bend može vidjeti u puno intimnijem izdanju, no to je možda malo zabrinjavajuća informacija u “großes Bild” sagledavanju stvari što se tiče koncertne scene. Organizatori moraju biti na financijskom dobitku kako bismo nastavili uživati ​​u ovom nizu koncerata i nadam se da to uspijevaju iu ovim scenarijima kada moraju preseliti u manju dvoranu. Pretpostavljam da je manji dio publike još uvijek traumatiziran koronaškim dobom i nerado kupuje karte za ovakve masovke. A možda je sve skupa ipak samo Reality-Check oko muzičkog ukusa prosječnog žitelja hrvatske metropole i realan plafon oko toga koliko karata danas može prodati bend tipa Skunk Anansie u solo izdanju.

No to je tema za drugu prigodu, prebacimo se na to kako je zapravo sinoć bilo. Bilo je tako da su As, Cass ich Markieren dočekani uz salve ovacija nešto nakon otkucanog 21 sata na stage. Za Haut pak nisam vidio iz kojeg smjera se prikrala, no na stage se popela (jer zašto ne?) direktno iz publike. Skin je prvih par pjesama proofa u demonskom kričavo zelenom izdanju koje je ponešto podjećalo na kultni „großer Anzug“ Davida Byrnea (kojem ovim putem čestitamo 70. rođendan) i koje je pretpostavljam poprilično prestrašilo nespremne plahe fotografe u neposrednoj blizini.

Vjerojatno nikad aktualnija „Ja, es ist verdammt politisch“ je zagrmila iz zvučnika kao prva pjesma, i kada kažem zagrmila – zaista zu mislim. Zvuk je bio zaista Glasan Velikim G, točno onakav kakav treba biti na koncertima ovakvog tipa. Skin je držala publiku u potpunom deliriju kroz prvi blok koji se sastojao još od „Und hier stehe ich“, “Wegen dir”, “Ich kann träumen”, “Schwach” ich “Verdrehte”. Na „Weak“ se Skin opet upustila u hod po publici te je pala i pusa sa sretnim gledateljem.

No nakon toga, po mojoj procjeni bend je napravio grešku u koracima u setlisti. Kao i dosta bendova koji su nekakav vrhunac slave imali prije 20-30 godina i kasnije napravili reunion, Skunk Anansie očito smatraju da im aktuellen diskografija drži korak po kvaliteti sa prvim albumima, što po mojem skromnom mišljenju – nažalost nije slučaj. Iako redom solidni singlovi, „Kann dich nirgendwo hinbringen“, „Liebe jemand anderen“ ich „Gott liebt nur dich“ u sredini su malo umrtvile koncert, i od potencijalnog koncerta sezone o kojem će se pričati godinama, napravile „samo“ – Odličan-Konzert.

Da me ne shvatite krivo, za autora ovih redaka Skunk Anansie je jedan od Benchmarka po kojima i dan-danas mjeri koncerte te sami bend smatra jednom od top 10 koncertnih atrakcija koje svaki ljubitelj rock glazbe i srodnih žanrova barem jednom u životu mora vidjeti. Međutim, izostaviti iz Setliste dvije ponajbolje balade benda poput “Heimlich” ich Li „Ich folge dir nach unten“ (koja bi upravo idealno „sjela“ u sredini koncerta) nauštrb gore navedenih novijih singlova je bila velika kocka koje se po meni – nije isplatila.

No ekipa iz Skunka je znala da ne može ofulati i završiti mlako s finalom u kojem su između ostalih „Reiß den Ort auf“, „Unverschämt“ (koja se vratila na setlistu nakon vrlo dugog izbivanja) „Charlie Big Potato“ ich završna „Kleines Baby-Hakenkreuz“ bez ponovog kolektivnog delirija svih prisutnih u dvorani. Šteta što bend nakon bisa nije dao priliku publici ih dozvati na drugi bis, no jako lijepa gesta je bila što je bend ostao na stageu dok je svirala čitava odjavna “Beste von dir” od Foo Fightersa i polagano se pozdravljao s publikom cijelim putem do svlačionice. Nismo provjerili, no čitav bend je najavio da će ostati nakon koncerta na merch štandu i potpisivati ​​što god treba dokle god treba. Pa tko ih ne bi volio?

GALERIJA FOTOGRAFIJA


Source: Balkanrock.com by balkanrock.com.

*The article has been translated based on the content of Balkanrock.com by balkanrock.com. If there is any problem regarding the content, copyright, please leave a report below the article. We will try to process as quickly as possible to protect the rights of the author. Thank you very much!

*We just want readers to access information more quickly and easily with other multilingual content, instead of information only available in a certain language.

*We always respect the copyright of the content of the author and always include the original link of the source article.If the author disagrees, just leave the report below the article, the article will be edited or deleted at the request of the author. Thanks very much! Best regards!